razgovarali u Rimu, 31. svibnja 2004.

ORIS: Vaš cijenjeni učitelj i prijatelj Bruno Zevi u jednom neformalnom razgovoru upitao vas je:”Što će osim arhitekture biti predmetom tvog interesa sljedećih deset godina?” To je pitanje koje vas je potaklo na razmišljanje i inspiriralo za temu VII. venecijanskog bijenala arhitekture: “Less aesthtetics, more ethics”..

Fuksas: Što znači biti arhitekt? Nije dovoljno biti dobar arhitekt, nije dovoljno biti ni izvrstan arhitekt da bi se zadovoljilo sve ono što se od nas traži. Danas se pojam arhitekta i arhitekture reducira u čvrsto ograničene okvire. O arhitekturi se danas puno govori. Postoje mnogobrojni časopisi, sada već i televizijske emisije, novinski članci. Stječe se dojam da arhitektura postoji zbog javnosti. Ona danas pripada više svijetu javnosti, nego realnosti ili, da se još gore izrazim, svijetu mode. Arhitekti se danas uglavnom bave objektom kao takvim. Arhitekt današnjice ne bavi se više trima osnovnim temama: prva je HABITAT, odnosno njegov razvoj, druga je razvoj SLOBODNOG VREMENA i treća razvoj MJESTA RADA. Dakle, “Less aesthetics, more ethics” je poruka svim arhitektima, uključujući i mene samoga, da sudjelujemo u jednom novom zanimljivom i pozitivnom procesu koji mijenja ono što se događa, a to je arhitektura. Znamo da se time svijet neće promijeniti, ali ga se može poboljšati. Budućnost današnjice čini nekoliko sljedećih minuta, nekoliko sljedećih sati. Više ne postoji budućnost kao dio priče koja nudi nadu, promjenu.